Komisija 31. svibnja predlaže nova pravila čiji je cilj osigurati zaštitu odraslih osoba u prekograničnim slučajevima i njihovo pravo na individualnu autonomiju, uključujući slobodu donošenja vlastitih odluka u pogledu svoje osobe kao i budućih aranžmana za vrijeme njihovog kretanja unutar EU-a. Prijedlozi se odnose na odrasle osobe koje zbog određenog smanjenja ili nedostataka vlastitih sposobnosti nisu u mogućnosti zaštititi svoje interese. To može biti posljedica bolesti povezane sa starošću, kao što je Alzheimerova bolest, ili nekih zdravstvenih stanja, kao što je koma.
Zbog sve veće prekogranične mobilnosti ljudi u EU-u to donosi brojne izazove u pogledu zaštite ili potpore pri putovanju s takvim pojedincima. Na primjer, ti će pojedinci ili njihovi zastupnici možda morati upravljati imovinom ili nekretninama u drugoj zemlji, tražiti zdravstvenu skrb u inozemstvu ili se preseliti u drugu zemlju EU-a. U takvim se prekograničnim situacijama često suočavaju sa složenim i ponekad proturječnim propisima pojedinih država članica, što uzrokuje pravnu nesigurnost i dugotrajne postupke.
Predloženom uredbom uvodi se pojednostavnjeni skup pravila koja će se primjenjivati unutar EU-a, posebice kako bi se utvrdilo koji je sud nadležan, koje se pravo primjenjuje, pod kojim bi uvjetima trebalo provesti inozemnu mjeru ili strane ovlasti zastupanja i način na koji tijela mogu surađivati. Predlaže se i niz praktičnih instrumenata, kao što su:
• olakšavanje digitalne komunikacije
• uvođenje europske potvrde o zastupanju koja će olakšati zastupnicima da dokažu svoje ovlasti u drugoj državi članici
• uspostava povezanih registara koji će pružiti informacije o zaštiti u drugoj državi članici
• i promicanje bliže suradnje nadležnih tijela.
U prijedlogu odluke Vijeća predviđen je jedinstveni pravni okvir za zaštitu odraslih osoba koji uključuje treće zemlje. Sve su države članice obvezne pridružiti se ili ostati stranke Konvencije o zaštiti odraslih osoba iz 2000.
Sljedeći koraci
O prijedlogu uredbe Europski parlament i Vijeće morat će raspraviti te ga donijeti. Počet će se primjenjivati 18 mjeseci od donošenja, a države članice imat će četiri godine da uvedu elektroničke komunikacijske kanale te pet godina da uspostave registar i povežu ga s registrima drugih država članica.
Vijeće treba donijeti prijedlog odluke nakon savjetovanja s Europskim parlamentom. Države članice koje još nisu stranke Konvencije HCCH-a o zaštiti odraslih osoba iz 2000. imat će dvije godine za usklađivanje s odlukom Vijeća i pristupanje Konvenciji.